Ponekad mi se čini kako sam konačno savršeno sretna, kako mi nitko ne može pokvariti taj prekrasni dojam o životu, o ljudima, o svemu…a onda poput hladnog tuša se dogodi nešto zbog čega se nekako uvjerim u suprotno…ali upravo u takvim trenucima mogu upoznati sebe, doznati kakva sam zapravo osoba, svaki pad je jednostavno samo nova prilika za ponovni uspon, prilika da iskušam koliko snažno želim ostvariti svoj san... Jak si onoliko koliko se puta uspiješ podići nakon što padneš. Kada to shvatiš…i dalje će biti teško, ali lakše ćeš prihvatiti i ono loše što ti se dogodi…ja mislim da ja upravo to nastojim učiti.
Lako je biti sretan dok ti ruže cvjetaju, dok je sve na tvojoj strani i dok tvoj brod postojano plovi mirnim morem…ali kako se othrvati oluji, brodolomu, kako ponovno stati na svoje noge nakon što vidiš kakav je to osjećaj pasti i udariti licem o tlo, kakav je to osjećaj kada u jednom trenutku imaš sve, a već u sljedećem su sve tvoje lađe potonule, sve tvoje kule porušene…moraš ponovno krenuti ispočetka, kao da nisi ni imao ništa…E, tada više nije lako biti sretan, tada je teško čak biti i živ…Ali, to je prilika da vidiš hoćeš li posustati na prvoj, drugoj, trećoj…bilo kojoj prepreci, jer bit će ih bezbroj, iako ponekad mislimo kako smo zaista dosta patili, kako sada doista mora doći tračak nade i za nas…ali upravo tada dođe nova kušnja, nova nevolja i slomiš se, misliš kako nećeš moći dalje, ali unatoč tome…volja za životom je puno jača od suza i onda ponovno nastaviš dalje…i tako nekako naučimo voljeti i cijeniti i one male stvari u životu, stvari koje čine sreću…Sretan možeš biti tek onda kada
naučiš prihvatiti tugu…Zašto želimo sve…zašto želimo više od onoga što nam je dovoljno za sreću. Za sreću ne treba više imati nego manje tražiti…to je bit, to je rješenje jedne od zagonetki života. A, čovjekova duša, srce i um satkani su od želja, snova, nade i maštanja…i što bi onda čovjek bio kada bi mogao imati sve što poželi…bio bi prazan, bez želja i snova i ne bi više imao smisla, znao bi kako se ostvarilo sve što je htio, a znao bi i kako to nije ono što je on zapravo želio…Čovječe, pazi što želiš, jer želje bi ti se mogle i ostvariti.
U stilu večeri,
Ponekad te volim više no što bih trebala.
Dok hodamo po kiši
